Šetnjica

03.06.2004., četvrtak

Pripreme za put u jednu africku zemlju

Dok przim DivX-ove za razbijanje dosade i malaricnih komaraca na predstojecem putovanju, odlucio sam voditi ovaj blog iz sa strane navedenih razloga. A mozda me i odrze pri zdravoj svijesti.
Posto je moja firma vrlo rigorozna glede objavljivanja detalja tko-gdje-kako, unaprijed se ispricavam sto cu morati koristiti razne sifre kako bih izbjegao iznositi imena mjesta gdje se nalazim i sto radim, jer bi me to kostalo posla. Tako je eksplicitno napisano u ugovoru, sto cu... Moje je misljenje da je to uglavnom bez veze, no vrijedi za neke zemlje svijeta gdje objavljivanje najobicnijih zanimljivosti direktno ugrozava zivote malo veceg broja ljudi. U ovoj zemlji jos nisam bio pa onda bolje mudro sutjeti. Nadam se da ce biti ipak zanimljivo i onima koji me ne znaju.

Poslijednje veliko putovanje je bilo kod onog najpoznatijeg covjeka na svijetu koji ima glavu stalno zamotanu u arapsku maramu. Proveo sam paklenih 7 mjeseci i ne bih vise nikad tamo. Bljak! Kad sam se vratio i posjetio sestru u Hrvatskoj, rekla mi je da nisam izgledao tako lose jos od povratka iz rata...
Dakle, prihvatio sam ponudu za Tamo. Srecom, jedan od mojih dobro poznatih kolega je vec Tamo pa imam detaljne upute sto ponijeti. Jedna od najavljenih budalastina iz zemlje Tamo jest da za fotografiranje moras imati dozvolu od tamosnje vlade uvijek sa sobom u dzepu, a i kada je imas, postoji ogromna lista svega sto ne smijes fotografirati ako ti je zivot mio. Nadam se da cu moci ipak nesto ostaviti na netu. Cesta van gradova nema, vec slijedis tragove onih prije tebe, ako su jos vidljivi... Mi cemo, izgleda, na teren ipak avionima koji funkcioniraju po principu busa: ujutro te odvedu in the bush, navecer te pokupe za doma. Zemlja je ogromna i opasna - tako kazu, ovo je izgleda najprihvatljivije.
Za hranu i vodu jos uvijek nemam informacija, ali mislim da ce biti problematicno, jer za sada svakog tjedna salju hranu zaposlenicima avionom iz glavnog grada (ooops - vrijeme za dijetu!?!). Znaci, ako ne budemo dobri... zna se, nema aviona. Prosjecna temperatura je + 50 stupnjeva, a kada je najhladnije nikada ne padne ispod + 30. Jakne, naravno ne postoje, vec samo suskavci da budu tu za tzv. kisnu sezonu koja je upravo pocela, a koja je poslijednjih par godina znacila svega desetak kisnih dana u nekoliko mjeseci. Ostalih 355 dana przi nemilosrdno sunce.
Ovo bi trebalo biti dosta za pocetak. 40-ak DivX-ova je sprzeno.

- 19:31 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  lipanj, 2004 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-))


"Bez bahornic i liečnika
Tu mi narav zdravlje goji
Izvarsniega ni'e bo lieka
Neg u miru kad duh stoji...

Samoćo u svem blažena si,
I blaženstvo ti sama si."

Jerolim Kavanjin
1640 - 1714